Iako svako vreme nosi ima svoje specifičnosti, čini se da zadatak roditelja kada je reč o vaspitanju dece nikada nije bio teži. “Digitalni urođenici” kako nazivaju decu najnovijeg doba, kojoj su savremene tehnologije sastavni deo života od najranijih dana, znaju o tehnologiji najčešće i više od roditelja, te tako jedan značajan deo njihovih života za roditelje ostaje nedostupan. Kako se nositi sa nepoznatim u vršenju najbitnije uloge? Odgovor nije jednostavan, a nove pretnje se javljaju gotovo na dnevnom nivou. Od novih opasnih “izazova”, neadekvatnog sadržaja dostupnog na klik, do različitih platformi i društvenih mreža koje od dece prave mete podložne različitim vrstama uticaja, a često i nasilju.
POVERENJE – Kao i u u svim odnosima, jedini siguran ključ koji će u najvećoj meri olakšati roditeljstvo i izazove koje sa sobom nosi je izgradnja zdravog i čvrstog odnosa sa detetom, zasnovanog na poverenju i ljubavi, odnosa koji se se gradi već od prvih dana života.
Deca razvijaju osećaj poverenja u svet kada su njihove potrebe zadovoljene pozitivno i dosledno. Uprkos brojnim predrasudama, osećajnost jača odnose i pozitivno utiče na razvoj. Slobodno budite brižni i ne brinite o tome da li ćete razmaziti svoje dete. Svakodnevne pozitivne interakcije – maženje, pričanje, igranje, pevanje – jačaju privrženost i stimulišu razvoj mozga. Vaša bitna uloga u tom periodu je da im pokažete da su bezbedni dok istražuju svet, da budete prisutni i da ih ohrabrite da veruju u vašu podršku i zaštitu. Takođe, bitno je ohrabriti dete da veruje u sobe i svoje potencijale, kako bismo postavili dobru osnovu za dete da izraste u zadovoljnu i osobu sa samopouzadnjem. U ovoj fazi takođe roditelj uči da komunicira sa decom i bez reči, odnosno da vremenom upoznaje kako dete signalizira različita stanja i osećanja, poput straha, zabrinutosti, uznemirenosti naročito pri socijalizaciji, odnosno pristupanju različitim grupama.
Dete koje u najranijem periodu zna gde može da nađe sigurnost i ljubav, odrasta u mladog čoveka koji zna da su roditelji sigurna luka. Ukoliko smo u najranijem detinjstvu izgradili dobru osnovu, možemo biti gotovo sigurni da ćemo biti prvi kojima će se dete obratiti u bilo kojoj situaciji. Nažalost, kao i za sve drugo, tako se i za prve slučajeve vršnjačkog nasilja granica sve više snižava, pa tako već u vrtićkim grupama imamo slučajeve izbegavanja, ismevanja, uznemiravanja, pa čak i fizikog nasilja među decom. Takođe, deci su različiti mediji sve ranije dostupni, pa tako već u osnovnoj školi, deca polako prestaju da budu samo konzumenti sadržaja, već počinju i da ostvaruju interakciju, odnosno da komuniciraju putem interneta.
Kada bi mogla da bira, većina roditelja bi sigurno odabrala da im deca ne budu “na mreži”. Situacija pak nije tako jednostavna. Čovek je društveno biće, a komunikacija i druženje je svima neophodno. Činjenica da se sadašnji način druženja sve češće umesto u parku odvija ispred ekrana, ne umanjuje potrebu dece za socijalizacijom, samo je savremeni način njenog ostvarivanja nešto što je roditeljima nepoznanica, te stoga izaziva dozu straha.
Iako je virtuelni prostor za roditelje često zatvoren, komunikacija je komunikacija, gde god se odvijala. Ukoliko smo dete spremili da razvija zdrave odnose i izbegava rizična ponašanja u fizičkom svetu, možemo biti donekle sigurniji da će znati da se ponaša i u virtuelnom.
Ipak, bez obzira koliko bili oprezni bili i koliko dobro mislili da poznajemo svoje dete, neadeakvatne i negativne interakcije su moguće, pa je tako verovatno da će se svako od nas, pa i deca, pre ili kasnije naći u situaciji da će neko pokušati da ga ugrozi na bilo koji način. I u tu se sada vraćamo na prvi deo teksta. Dete, koje je odgajeno u bezbednoj, zdravoj sredini će se verovatnije obratiti roditelju ukoliko se nadje u bilo kakvoj nepoznatoj ili negativnoj situaciji nego dete koje je od najranijeg detinjstva bilo ostavljeno da “se čeliči”.
Kako roditelji procenjuju svoje tehničke veštine i informisanost o digitalnom nasilju?
Kako roditelji gledaju na ulogu škole u rešavanju problema digitalnog nasilja?
– Više od polovine roditelja (54%) smatra da ne poseduje adekvatne veštine korišćenja računara i interneta
– Skoro polovina roditelja (45%) smatra da je nedovoljno informisana o digitalnom nasilju
– Čak 90% roditelja smatra da je zadatak škole da upozna roditelje sa digitalnim nasiljem i merama zaštite od digitalnog nasilja
– 63% roditelja smatra da bi i školu trebalo osnažiti za suočavanje sa problemom digitalnog nasilja
Koja vrsta nasilja roditelje više brine: klasično ili digitalno nasilje?
Da li roditelji učestvuju u onlajn aktivnosti svoje dece?
Većina roditelja (85%) smatra da je za decu i mlade internetu bezbednije mesto od ulice.
Većina roditelja (83%) smatra da je njihovo dete dovoljno oprezno i spretno da izbegne opasnosti.
Ankete su pokazale da prostor za unapređenje prevencije i saniranja opasnosti, rizika i zloupotreba na internetu u odnosu na dečiju populaciju uzrasta od 8 do 17 godina predstavlja visok nivo iskazanog poverenja roditelja u sopstvenu decu.
U srbiji četiri od sedam miliona stanovnika koristi internet, pretežno društvene mreže. Iako je roditeljska svest o izlaganju opasnostima i komunikaciji u digitalnom svetu u Srbiji dosta visoka, još uvek nedostaje dovoljno znanja o konkretnim onlajn rizicima i opasnostima za decu.
Većina roditelja dece uzrasta od 8 do 17 godina kaže da razgovara sa decom o rizicima i opasnostima koje vrebaju na internetu. ova komunikacija se intenzivira nakon 9. godine dečijeg uzrasta, a potom intenzitet blago opada nakon 15. godine, pokazala je anketa.
Ono što je neophodno je da deca budu svesna da rizik postoji, da ga prepoznaju i da mogu da se obrate roditeljima za pomoć i podršku i zbog toga je ključno da i roditelji budu povezani sa svojom decom, i da zajedno sa njima unapređuju sopstvene internet veštine, digitalnu pismenost i osvešćenost.
Sa druge strane, osnova svega je odnos poverenja, da budemo sigurni da dete razume anšu zabrinutst i da će nam poveriti neke od svojih briga. Kada se dete ne boji neke sankcije ili grdnje, lakše će da komunicira sa nama i bićemo u poziciji da utičemo na sadržaje kojima pristupa, ali i da mu pomognemo u slučaju da ga neko digitalno zlostavlja. Važno je da budemo aktivni u životima naše dece i informišemo se o svemu što je za nas možda novina, a njima svakodnevica i prirodno okruženje.
Unapređenje prevencije digitalnog nasilja je moguće postići uspostavljanjem kvalitetne komunikacije sa detetom,
praćenjem njegovih/njenih aktivnosti na internetu, informisanjem roditelja o aktuelnim onlajn trendovima
i načinima zaštite od sadržaja koji mogu ugroziti dete.
Preporuke za roditelje
1. Prvenstveno gradite odnos poverenja i saradnje sa svojim detetom. Ako toga nema “informatička genijalnost” vam neće biti od velike pomoći.
2. Sasvim je dovoljno da vladate osnovnim znanjem vezanim za informacione i komunikacione tehnologije.
3. Digitalni svet ne funkcioniše nezavisno od vrednosti i ponašanja koja usvajamo u “realnom svetu”. Najbolje je kada dete početna digitalna iskustva i saznanja stiče u porodici – razgovarajte sa detetom i istražujte zajedno.
4. Kontrola i nadzor deteta su važni, ali će njihov efekat biti negativan ako su nametnuti. Uspostavljajte pravila ponašanja na internetu i društvenim mrežama zajedno sa detetom i dosledno ih primenjujte.
5. Digitalni svet je neprocenjivo značajan izvor novih znanja, druženja i zabave. Vaše dete ne treba d bude lišeno tog pozitivnog iskustva. Upravo zbog toga treba da budete upoznati sa osnovnim rizicima i oblicima digitalnog nasilja, i da pružite podršku detetu u sticanju strategija i veština bezbednog ponašanja na internetu.
6. Ukoliko se vaše dete suočava sa digitalnim nasiljem, potražite pomoć.
7. Podstaknite vaspitače/nastavnike, decu i druge roditelje i zajedno planirajte aktivnosti informisanja i učenja o ovoj temi.
Prevencija digitalnog nasilja
Prevenciju digitalnog nasilja je važno sprovoditi na svim nivoima, počevši od pojedinca, porodice, obrazovno-vaspitne ustanove, telekomunikacionih kompanija, državnih institucija, društva u celini.
Kada je reč o obrazovno-vaspitnom sistemu, i preventivne i interventne aktivnosti u vezi sa nasiljem zlostavljanjem i zanemarivanjem (uključujući i digitalno nasilije) regulisane su zakonskim propisimam odnosno pravnim dokumentima.
Ključnu ulogu u prevenciji digitalnog nasilja imaju:
– razvijanje digitalne pismenosti mladih i odraslih (nastavnika i roditelja) sa ciljem da se unaprede njihove veštine primene tehničkih mera zaštite, ali, još važnije, da se razvije svest o rizicima, ali i o potencijalima i pozitivnim aspektima korišćenja digitalne tehnologije;
– sticanje socijalnih veština, odnosno veština nenasilne komunikacije i u realnom i u digitalnom okruženju, kao i negovanje porodične/školske klime koja ne toleriše nijednu vrstu nasilja, pa ni digitalno.